To nije samo onaj, koji priča da je nezadovoljan sobom. To je onaj koji stalno priča o sebi. Onaj, koji je stalno bolestan, ali nikad mu nije ništa. Onaj koji stalno prigovara, ali ne želi čuti. Onaj koji se stalno žali i traži savjet, ali ne želi ga čuti, želi čuti samo vlastite ponovljene riječi.
To je onaj koji stalno priča priče crnih nota, ali, zapravo, ne želi biti utješen. A sve to zašto? Jer onda ne bi imao izgovor biti žrtva.
Jer dok si žrtva, najteže ti je, nitko te ne osuđuje, možeš raditi što god želiš. Možeš pričati što god želiš, uvrijediti koga god želiš. I, najvažnije od svega, možeš pričati o sebi beskonačno puno.
Ako takvim osobama dadete do znanja da ih više ne želite slušati, to je najbolje što možete napraviti, za njih, i za sebe. Budite spremni na ljutnju i zrcaljenje. Reći će vam da premalo slušate druge ljude, da je njihov problem najveći ili da su i oni vas slušali kada ste imali neki problem.
Ako nemaju mnogo ljudi, kojima trate vrijeme svojim crnilom, trgnut će se. Ako imaju, samo će se preorijentirati na nekog drugog nesretnika, kojem će kukati, na vas će ostati ljuti – ali takva osoba vam ionako nije potrebna u životu.
Možete pokušati nekome podići samopouzdanje, ali u tome ćete uspjeti jedino ako osoba sama radi na podizanju samopouzdanja, pa će vaše riječi bit samo mali poticaj k ostvarenju. U suprotnom, trošite svoju energiju, i na kraju krajeva, niste odgovorni za tuđu (ne)ljubav prema sebi. Jedino za vlastitu.