Vjerujem da se svatko toliko puta pita Koja je moja svrha u životu?
I onda kupiš toliko tečajeva, koji ti obećavaju naći svoju svrhu u životu.
Onda je napokon nađeš, svim srcem pristupiš tome i NIŠTA…jedno veliko ništa.
Jebote, ništa se nije desilo, ništa s nije promijelilo! I onda se zbadiraš, pomisliš da nešto nije uredu s tobom.
Ipak su svi bili u pravu, ja sam sanjar (i budala), pomisliš.
Ali nije tako! Samo očekuješ instant rezultate. Nekima, vjerujem, dolaze, ali većini ne.
I, da, uvijek znaš duboko sebi, koja je tvoja svrha u životu, i zašto si ovdje, znaš što želiš, ali ne vjeruješ svojim instinktima. A tko bi ti i sudio, tako je svuda, a kod nas pogotovo. Prvi, koji ti kaže da sanjaš preveliko, da si sanjar i naivac, je onaj, koji je prestao sanjao, koji ne vjeruje u sebe.
Znaš i bez svih tačajeva tko si i koja je tvoja svrha, samo ne poduzamaš korake, sravljen(a) sa zemljom od svih stvari oko tebe.
I, svaki put kad se odlučiš nešto poduzeti, posustaneš, pomisliš kako te umor nadvladao. Ali, vjeruj mi, baš taj put kad te umor svlada, TO je taj trenutak, to je kad trebaš poduzeti akciju, jedan korak prema sebi i svojoj svsi u životu.
Zato, GO FOR IT!