Tvoja rođendanska restitka mi je bila najdraža rođendanska čestitka!
“Sretan rođenda, moja Ž.!”
“Hvala, također!”
Više te nema i nema najdraže čestitke. Samo knedla u grlu i oči, koje se crvene od suzdržavanja da ne bih pustila suzu na “krivom mjestu”.
Iznad glave mi visi pomisao na sve one “obiteljske čestare”, koji će me nazvati čestitati i ne propustiti priliku da zaplaču s druge strane telefonske linije. Wow, tnx! Opet podsjetnik da te nema i kao ne nije dovoljno što sam ja ovdje.
No, Svemir je čudesno mjesto. Od 5000 ljudi na jednom skupu, do mene sjeda mlađa žena (sada moja prijateljica), kojoj mogu reći:”Sretan rođendan, Fabienne!”, a ona će:”Hvala, i tebi!”
Ipak, i ove godine ću ti, kao i svake reći.”Sretan rođendan, Ž.!”