Želim te pitati, TKO želiš biti kad ovo prođe? Nakon ovog ludila i opće psihoze?
Koje su tvoje skrivene želje, tvoja nadanja, o čemu skriveno maštaš?
Moje drugo pitanje je, zašto samo maštaš?
Zašto misliš da je ostvarenje želja rezervirano za nekoga drugoga, nekog sretnika?
Znaš li koja je razlika između tebe i njega?
Tebe su naučili da ne sanjaš veliko, naučili su te da šutiš, da toleriraš nešto što ne želiš.
Sad je prilika da zasjaš! Jedinstven(a) si! Kao i tvoja poruka svijetu! Svijet čeka samo na tebe, da, čeka!
Bojiš se zasjati u svom punom sjaju.
Daaaaaa, nekad sam se namjerno “odjevala kako bih trebala”, ali nisam se osjećala svojom.
Jedna od najporažavajućih stvari, koje sam čula je bila da se moram prestati smijati na poslu jer me ljudi neće shvatiti ozbiljno.
HAHAHAHAH, pa ako me zbog toga neće smatrati dovoljno stručnom u svom poslu, onda niti ne želim raditi u takvom okruženju.
Koja strašna poruka: zatomi najljepši i najiskreniji dio sebe, ono što te čini time tko jesi.
Trebalo mi je tridesetinešto, ovaj, 25 godina :)))) da shvati zašto sam ovdje, koja je moja poruka, koju želim poslati svijetu.
Ali, znam koja je.
Kladim se da i ti znaš koja je tvoja poruka! Što te najviše veseli, od čeka ti poskače srce, što te najviše veselilo kao dijete?
To si ti i tvoja dužnost je da to pokažeš svijetu.