Koliko sam puta čula da sve što radim moram obavljati najbolje što mogu, da pravi majstor nakon obavljenog posla pospremi svoj alat.
Međutim, dokazano je da ukoliko u svim zadacima, koje obavljaš tokom dana daješ svoj maksimum, s vremenom dolazi do tzv. burnout-a, odnosno fizičkog, emocionalnog ili mentalnog umora.
Često nam nije jasno što se dešava s nama? Odjednom smo jako umorni, a istovremeno u odličnoj fizičkoj spremi.
Ili nekoga nepravedno okarakteriziramo lijenim, međutim osoba je samo apatična zbog emocionalnog ili mentalnog stresa.
Dakle, stvari treba prioritizirati.
Recimo da imaš 10 zadataka za obaviti u danu.
Sigurna sam da onih 5 zapravo nije potrebno obaviti. U ovom slučaju je prokrastinacija opravdana! 😉
Sada ti je ostalo 5 zadataka, od kojih u 2 ZAISTA moraš uložiti svoj maksimum jer nisi jedina osoba uključena u obavljanje ovog zadatka, i krajnji rezultat ovisi i o tvom trudu.
Sada ti je ostalo još 3 zadatka.
Ovdje odlazimo do ključnog trenutka:
Pretpostavimo da jedan zadatak moraš obaviti, ali krajnji rezultat ne ovisi o tvojem uloženom trudu.
Uz ovaj zadatak imaš još dva, koja su bitna TEBI, vesele TEBE, jedan je možda neki hobi ili fizička aktivnost, koju želiš uprazniti, a drugi je nešto što moraš zbog sebe danas završiti (npr. Danas moraš poslati onaj video uradak u produkcijsku kuću jer se tamo želiš zaposliti.)
Scenarij broj jedan:
Dat ćeš maksimum obavljajući onaj zadatak, koji nije važan TEBI i nećeš imati energije kvalitetno napraviti video uradak.
Nećeš dati maksimum obavljajući zadatak, napravit ćeš video uradak odlično, a možda i stigneš na trčanje.
Zato, ne bi trebao sve što radiš obavljati najbolje što možeš, jer ili će kad-tad doći do burnouta ili nećeš imati energije za ulaganje u ono što je tebi bitno.