Ne potkradaju ti se greške na poslu jer si nesposoban, glup ili brzoplet, nego zato jer ti nije (dovoljno) stalo.
Provela sam puno vremena predbacivajući si pogreške na poslu. Krivo slovo, kriva riječ, krivo unešena brojka, krivi telefonski broj. Čak i kad sam se najviše trudila, obično mi se potkrala neka greška, nakon koje bih se osjećala manje od makova zrna.
Usput, većinu vremena u životu sam provela dokazivajući se drugima.
Hej, gle mene, i ja sam pametna! Mogu biti lijepa i pametna!
Nije bilo veće tragedije, nogo li kada bih pogriješila i nešto krivo napravila. Ta pogreška je poništavala SVE što sam do sada na poslu, i u životu napravila.
Nisam shvaćala kako se neki ljudi ne uzrujavaju kad pogriješe.
Nisam shvaćala zašto uporno griješim u obavljanju nekih zadataka, a u obavljanju drugih, u monogočemu zahtjevnijih ne griješim?
Sve dok mi se nije desio „Aha! moment“ : NIJE MI STALO/NE VOLIM TAJ POSAO
Jednako kao što se u vezama trudiš, ako ti je stalo i ne trudiš, ako ti nije stalo.
Ako ti nije stalo do posla, koji obavljaš, griješit ćeš češće nego ako ti je stalo.
Dakle, ako nisi siguran da li je neki posao za tebe ili ne, obrati pažnju na to koliko često griješiš dok ga obavljaš.
Vrlo jednostavan test za određivanje čemu polažeš pažnju ili ne, što te veseli ili ne, i na kraju krajeva, da li je taj posao zaista za tebe?
Jesi li spremna/spreman baviti se time dugoročno?
Uz to, zanimljiva činjenica : ako pogriješiš u poslu, koji voliš obavljati, nikad si nećeš predbacivati kao što ćeš to činiti kad ti se potkrade greška u obavljanju posla, koji ne voliš. Obrati pažnju na to 😉
Kada pogriješiš u nečemu što te veseli, ne urujavaš se baš previše jer u sebi znaš da ga želiš obavljati još jako dugo i da će biti još mnogostruko prilika da se poboljšaš. Znaš da si se unijela/unijeo u taj posao prethodnih xy puta, i ova greška ne može poništiti prethodne uspjehe.
Kad se baviš nečim što voliš, ne sumnjaš u sebe kada pogriješiš.
One Comment