Bio si plemenita osoba, čija je prostodušnost dirnula čak i usputne ljude, poput prodavačica u dućanu i ljudi koje si sretao na poslovnim putovanjima. Neću nikad zaboraviti dan kad je tvoje beživotno tijelo ležalo na krevetu, ali ti si se i dalje borio. Poput nekakve scene iz znanstveno fantastičnog filma s robotskim tijelom i glavom čovjeka, jer to je jedino sto je još bilo na životu, nisi se ni tad predavao. Nisam poznavala nikoga tko je toliko obožavao život i imao takvu želju za životom. Među posljednjim stvarima, koje si mi rekao je bilo Život je čudo…i borba. Pri tom nisi mislio na borbu s vjtrenjačama i svim preprekama, nego borbu za ljepotu života, borbu za životom.
Nažalost, ti si svoju izgubio… Zato ovu stranicu posvećujem tebi, kojeg sam voljela najviše!
Nešto slično Pablu Nerudi, danas bih mogla napisati najtužnije stihove. Najdraži, moja jedinko, moja srećo, moja niti vodiljo, moja vesela dušo, danas je tvoj rođendan. Danas je naš rođendan. Danas prvi put u tridesetinešto godina neću na “Sretan rođendan!” čuti “Hvala, također!”
Nedostaje mi tvoj smiješak, nedostaje mi naša zafrkancija, nedostaju mi naši razgovori, koje smo čuvali samo za sebe, nedostaje mi tvoja zaigranost, nedostaje mi tvoje izražavanje prisnosti, koje sam samo ja razumjela, bez objašnjavanja, i obrnuto. Poslala sam ti toliko poruka, koje nikad nećeš moći pročitati, ali znam da si ih “primio”. Nedostaju mi tvoje koščate ruke, koje su me sramežljivo grlile, nedostaje mi tvoja beskrajno vesela energija. Nedostaje mi tvoje razumijevanje i tvoje neosuđivanje, nedostaje mi tvoj intelekt, nedostaje mi tvoje nemalograđanstvo, nedostaju mi naše prepirke oko gluposti, nakon čega bi se smijali, nedostaju mi naše entuzijastične rasprave oko putovanja. Nedostaje mi ono što smo dijelili, nedostaje mi tvoja uloga. Teško mi pada što si mi rekao da znaš da te volim najviše… Sretan rođendan!
One Comment