Na ulazu u Drniš piše “Drniš, grad pršuta.” Iliti po naški tj. lokalno grad prš’ta. Njegovo ima potječe od dvije riječi der i niš, što znači vrata polja. Petrovog polja, na kojem je smješten. Drniš je jedini grad u Hrvatskoj, koji još uvijek ima ostatke minareta iz Otomanskog carstva te kulu na brdu, povrh grada, popularnu Gradinu (Grad’nu). Možda zato i lokalno stanovništvo sliči (namjerno koristim riječ sliči, a ne liči) Turcima;).
Drniš ima višestoljetnu tradiciju tzv. glazbara, odnosno gradskog puhačkog orkestra te na brojnim europskim natjecanjima već godinama sa svojom glazbenom družinom osvajaju visoka mjesta NIKAD ne trešte cajke/turbofolk/domaća „dance/popularna“ glazba.
U Drnišu se nalaze djela Vrelo, Majka s djetetom, Orači te Sveti Roko (zaštitnik Grada Drniša), kipara i Ivana Meštrovića, a u obližnjim Otavicama je njegov mauzolej.
Drniš je odličan kao baza za razgledavanje okolnih ljepota, a ima ih na pregršt.
Visovac – otočić sa franjevačkim samostanom na rijeci.
Roški slap na rijeci Krki.
Kanjon rijeke Krke.
Kanjon rijeke Čikole. Odličan za avanturiste i zahtijeva odličnu fizičku spremu. Kada ljeti presuši, nudi popularno sportsko penjalište Ključica. Do Ključice nema puno hlada, samo kamen i drača, međutim Ključica se čini kao deja vu. Nakon drače i kamena odjednom se pred tobom stvori dugi drvored s prolazom, kao mala vratašca u oazu. I zaista, iza drvoreda je velika, zelena livada (s penjalištem).
Sama Ključica je tvrđava.
Kanjon Zrmanje, koji nudi raznovrsne sportske aktivnosti, npr. rafting.
Ali nema pršuta, do drniškog prš’ta.
*fotografije preuzete s http://www.europeanbestdestinations.com