Na ulicama Buenos Airesa ljudi plešu tango

Na ulicama Buenos Airesa ljudi plešu tango. Kakav klišej!

Ne, ne plešu… Jedini plesači, koje smo vidjeli su bili na San Telmo sajmu, u La Boci i u centru ispred dućana tango cipela.

Prvi utisak Buenos Airesa za nekoga tko nikad nije bio o Americi, poput mene, je:”Bože, kako je sve predimenzionirano, nadam se da su i porcije bifteka takve!” I jesu! A i vina 😉

Trebalo mi je neko vrijeme da saberem misli i emocije, i još uvijek nisam. Taj grad je nešto posebno. (Ne, nije nadmašio moju najveću ljubav, Madrid, ali su za mene al pari.)

Za početak, to je država unutar države. Doslovno! Obično te tako veliki gradovi naprosto “pojedu”, ali ovaj nije takav, iako je ogroman, nije užurban u smislu izazivanja stresa i neke napetosti. Nije niti istina da se tango pleše po ulicama i da im je najveća ljubav nogomet te nastupa spektakl za vrijeme utakmica. Bili smo tamo u vrijeme superclasica La Boca Juniors-River Plate i bilo je mirnije nego za vrijeme Hajduk – Dinamo utakmice.

Ljudi su veseli, ali prije svega opušteni i jako pristupačni. Dakle, svi su pristupačni, čak i rijetki, koji su bili namrgođeni. U zadnje vrijeme imam pik na namrgođenost i nad…ost jer sam tamo mogla biti u svom najizdašnijem lepršavom izdanju. Oni rade, imaju manja primanja od nas, uz veće troškove života, ali uživanje u svakodnevnim kavama je prioritet broj jedan!

U naš restoran su svako jutro i večer dolazili bapci, na kavu i kolače. I eto tako, dolaze 3 stare žene, toliko stare da su im se usta stisnula, ali ruž za usne je postojan. I one sjede na kolačima. Ili par staraca, koji su svako jutro dolazili naručiti kavu i čitati novine u kafiću dva sata. Ali doslovno dva sata! Sjećam se da je tako nekada bilo u Dalmaciji. Da ponovim, platežna moć im je manja od naše, dakle, ne rade to jer imaju više love, nego imaju duha.

Mislila sam da će to biti Divlji Zapad, u nekom smislu, da ću hodati pogrbljena, u panici neće li mi netko oteti torbicu i da ću doživjeti napad bande u metro-u ili štajaznam, da sam gringo, kojeg će jadna sirotinja orobiti. Ne, neće!

Za početak, prosječni stanovnik Buenos Airesa fizički više liči prosječnom Hrvatu, nego Španjolcu ili Talijanu. Ima ih španjolski tamnoputih, ali većina ih je svjetloputa i ima dosta riđih, za koje bih se bila zaklela da su britanski turisti, ali nisu. Obučeni su kao prosječni Hrvati. Žene nisu baš sređene, ono, kao da su izašle iz Šopongcentra Prečko, dok su muškarci fensi šmensi, u košuljama, lijepim hlačama i špic papcima.

Isto tako sam mislila da ću tamo biti kraljica sa 100 $, e pa ne’š! Sve je skuplje nego kod nas, osim mesa! U nekim dijelovima grada, npr. u San Telmu, pogotovo istočno od ulice Defensa, se mogu naći jeftiniji kafići i restorani, ali, skupo je. Cijene kave su evropske, oko 12 kn. Iako smo vidjeli i kavu za 90 pesosa u Recoleti. To je 27 kn! Čaša vina (srećom VRLO izdašna) je oko 30 kn. Pivo postoji u 0,3l izdanju i u izdanju od 1l, cijena je 20-30ak kn.

Metro savršeno funkcionira, čist je i da, to je isto među rijetkim stvarima, koje su jeftinije nego kod nas. Vožnja u jednom smjeru je 7,5 pesosa iliti nešto više od 2 kn! U 10 dana se vrijednost pesosa promijenila s 1$=17,5 pesosa, na 1$=19,8 pesosa. Naravno, može ići i u suprotnom smjeru, ali na našu sreću išao je nama u prilog 😉 .

Izguglala sam da je najbolje ići u ulicu Floridu zamijeniti dolare za pesose, ali nije se ispostavilo baš tako. Tamo smo dobili pesose po tečaju 17, a u mjenjačnici je bilo 17.5, tako da ne vidim neku razliku, dapače!

Buenos Aires je nešto što bi’ teško mgola opisati u bilo kojem tekstu ili putopisu, sve je to šturo naprema onome što se doživi iz prve ruke…

Pa ajde, turistički opisano, najveći kvart je Palermo. Tamo smo bili smješteni, sastoji se od Palerma, Alto Palerma (naš smještaj, u ulici Bulnes), Palermo Soho-a i Palermo Hollywooda-a. Najhipsterskiji dio je, naravno, Palermo Soho, kuda prolazi i hop on-hop off bus. Stvarno je fora, ima puno restorana i kafića i tamo je trg Plaza Serrano, na kojem se subotom održava sajam. Zanimljivo je da se tamo može naći puno rukotvorina, koje se neće naći na drugim štandovima i to je bilo osvježavajuće, jer ne zanimaju me suveniri koje mogu naći na 100 drugih štandova, kao grincajg, koji se na Dolcu prodaje na 100 štandova – naravno, da nije original!

U sjeveroistočnom Palermu je fora za vidjeti Japanski vrt, mala oaza mira u inače jaaaaako bučnom gradu. I da, zrak je prilično prljav, al čovjek se navikne. U blizini Japanskog vrta je i botanički vrt, u koji, nažalost, nismo stigli, a zoološki je zatvoren. Tamo je također i muzej Eve (od milja zvali Evita) Peron.

San Telmo kvart, poznat po restoranima, kafićima, malo nižim (malo) zgradama s jako ouno turista na ulici, skulpturama lika iz crtića, Mafalde, i poznat po tangu.

Nedjeljom je veliki sajam u ulici Defensa u San Telmo kvartu. Defensa se proteže kroz 20 raskršća i tamo smo bili dva sata, a nisam puno (previše) zastajala po štandovima… prodaje se SVE, od rukotvorina, do svuda viđenih suvenira, hrane i pića. Suvenire je najbolje kupiti tamo jer su inače višestruko skuplji.

U San Telmu se na trgu Plaza Dorrego u večernjim satima održava tango,a tokom dana na nedjeljnom sajmu. San Telmo je krcat restoranima, kafićima, dućanima sa svim i svačim i dućanima sa slasticom dulce de lece. Ugrubo, to je “rastopljeni” Werter’s Original bonbon.

Najnoviji kvart je Porto Madero. Sa strane bliže ostatku grada je duga šetnica, između 5 mostova, ima puno restorana, među kojima mi je najdraži All you can eat Siga La Vaca. Platiš 450-490 pesosa i jedeš koliko hoćeš. Nije to kao bilo koji all you can eat, ovaj je specijalan 😉 ima kuhinju otvorenog tipa, izgleda kao šank. Tamo dođeš s posebnim tanjurom i tražiš da ti odrežu bilo koji komad kravljeg ili svinjskog mesa, upravo pečenog, koliko god puta želiš i koliko god komada odjednom želiš. Ali nije ni to sve! Piće je uključeno u cijenu. Naručim vino, misleći da ću dobiti čašu, a ono stiže BOCA! Tragedija je što sam popila samo čašu, hahaha. Misliš da si prasac jer se natrpavaš mesom, samo zato što možeš i zato što je ukusno, ali onda pogledaš oko sebe, u pauzama od žvakanja, i skužiš da oni ne jedu, oni se prežderavaju – čitave obitelji! …poneseš malo quiche-a u torbici “za van” 😉 , jer si s Balkana.

Dio Porto Madera na suprotnoj strani je dosadan. Zanimljivo je vidjeti tolike zgradurine, zaista je impresivno, ali to je to, ima jedan dućan i par kafića. Postoji i “rezervat”, koji je presušio pa također nije baš zanimljiv.

Sa sjevernog dijela Porto Madera se može doći do trga San Martin, taj dio je svijet za sebe. Nisam nikad vidjela toliku količinu ljudi (horde) na ulici kako prelazi cestu, pogotovo ako se tamo zatekneš oko 5 popodne. Opet visoke ostakljene zgrade. Kao iz spotova u kojima ubace kadar horde pješaka negdje iz Kine.

Zapadno od Porto Madera je centar, sve ulice u okolici ulice Florida služe za šopingiranje i isto tako su pune restorana. U centru i San Telmu ima najviše turista. Dakle, centar je od avenije 9 de Julio do Case Rosade, ulice Florida i avenije Hipolito Yrigoyen. Iako je centar (kvart San Nicolas) čitav puno veći, odabrala sam ovim ulicama “omeđiti”centar.

Avenida 9 de Julio je najšira avenija na svijetu, sa šest traka u jednom i šest traka u drugom smjeru, a na sredini se nalazi ogromni obelisk.

U centru ima nekoliko dućana s cipelama za tango. Nisu bapske, nego novog dizajna, tako da se mogu nositi kao najobičnije sandale, ali ove su obložene posebnim jastučićima na dnu i u njima ČAK može i hodati duže od pola sata;) bez bolnih stopala;) .

Kvart Recoleta je opet nešto drugo, splet zgrada “austrougarskog” izgleda, samo viših. Ovo je ujedno i najskuplji kvart i tamo smo naišli na tu kavu od 90 pesosa. U Recoleti je poznato groblje, ali moram priznati da nas to nije zanimalo, samo smo sjeli u slastičarnicu i pojeli odličan kolač od ricotte. Tamo je i čelična skulptura cvijeta Floralis Generica. Da nismo imali kartu za hop on hop off i već ispucali sve “turističke zanimacije” ne bi niti išli u ovaj dio Recolete jer nije zanimljiv (poslovna zona). Zanimljiviji dio Recolete je onaj bliži aveniji Santa Fe, ima više restorana i nekolicinu hotela, isto odličan dio za odsjesti u Buenos Airesu. Tamo ćemo biti sljedeći put, ili u Palermo Soho-u, kod Plaze Serrano.

And last, but not the least, najpoznatiji kvart Buenos Airesa: La Boca! Iliti po naški – usta!

Do tamo smo se nahodali, jer je metro podalje od Boce. E to je nešto! Ali ni tamo se “na licama ne plaše tango” 😉 . La Boca, show program, zgrade različitih boja i stadion La Bonbonera i najpoznatiji dio Caminito ulica. Quinquela Martínwas je 1950 odlučio unijeti malo života u ovaj siromašni kvart i ofarbao zgrade u različite boje. Nismo se okuražili vratiti se u La Bocu po noći, iako je po danu bezopasno. Barem u ovom dijelu. Ali mi smo zalutali i u neturistički dio, makar se nisam niti tamo osjećala nesigurno. Tamo vlada pravi naturalizam – slikovito – prastari pas obavlja “posao” ispred restorana, nikome to ne smeta, iza ograde neke kuće stepenice pune pijeska, mali se igra u tom pijesku, iza njega leži pas i iz kuće trešti tango muzika. Da se razumijemo, ovako se živi samo u La Boci i možda u kojem slamu puuuno van centra, uz cestu u blizini aerodroma.

Upoznali smo jako puno zanimljivih likova! Ljudi su glavni adut Buenos Airesa, a Tonijeva majica s Looney Tunes-ima je bila apsolutni hit, čak su mu se smješkali i na security-ju na aerodromu. Svi su je htjeli! Tip u dućanu mu je rekao da će mu dati besplatno cipele, ako mu dade majicu.

Da, još uvijek sam u glavi na putu, i da, vratila bi se!

Tips and tricks: poželjno je znati šapnjolski, trude se, ali engleski znaju većinom samo u hotelima i ne svim restoranima, bankomati su na španjolskom, s aerodroma dođite taxijem, cijena je 750 pesosa (oko 225kn)

MINI VODIČ ZA BUENOS AIRES