<div style=”word-wrap: normal; -webkit-hyphens: none; -moz-hyphens: none; hyphens: none;”>
Kada sam bila poslušna i radila onako kako želiš, kada sam te pogovorno slušala sam ti se više sviđala.
Pobuna protiv autoriteta je normalna faza odrastanja, u tinejdžerskoj dobi ju izražavamo drugačijim odijevanjem, neprimjerenim ponašanjem, drugačijim ponašanjem.
Međutim neke autoritete je teško svrgnuti, pogotovo u kasnijoj dobi.
Neki se nikad ne uspiju osloboditi roditeljskog autoriteta, ili budu povrijeđeni roditeljskim naredbama ili dobrim namjerama, drugi ih pak racionaliziraju mišlju: “Nema veze, napravit ću tako radi mira u kući, biti pragmatičan.”
Pri tome nisu svjesni koliku si štetu nanose jer si ne dozvoljavaju “biti”, a roditelji ih nikad ne dožive jednakima sebi, uvijek podređenima i djecom.
Kada taj trenutak dođe, roditelji su zbunjeni, ne snalaze se u novonastaloj situaciji. Nije im jasno što se događa, gdje je nestalo to poslušno “dijete” ?
Zato sam ti se više sviđala prije, nije ti jasno što se dešava. Toliko ti je nepoznata novonastala situacija da si se “zabrinula” za mene, misliš da sam skrenula s uma.
Emocionalno me ucjenjuješ, napadaš, zasipaš sam(a) sebe pogrdnim epitetima kako bih podlegla pod tvoj utjecaj.
Da, prije sam ti se više sviđala, bila sam ono što želiš.
Sada sam ono što ja želim. Sebično je od tebe što mi to pokušavaš uskratiti.
</div>