Svima nam se desi „onaj“ trenutak, za koji mislimo da je pravi trenutak, ali glas razuma kaže da nije. I onda se desi razdaljina između tog trenutka, sada i odmah i drugog trenutka, koji slijedi a taj je apatija. Uz neizostavnu misao o propuštenom trenutku.
Kako znati da je pravi trenutak?
Inuticijom, jednostavno nas nešto goni djelovati.
Kako znamo da je bio pravi trenutak? Kada se uhvatimo da u glavi vrtimo scenarije, misli, postupke i riječi, koje bismo rekli ili napravili par minuta/sati ranije.
Dakle, bio je pravi trenutak, ali je prošao.
Zato, djelujmo tad, kada nam dođe onaj „Aha trenutak“.
Koliko god se činilo iracionalno, uravo tad je vrijeme.
Bolje je i pogriješiti, nego razmišljati kako je mogllo biti.
To može biti izražavanje ljubavi prema drugoj osobi, sebi, prema hobiju, poslu, ili čemu god, ali trenutak je taj – sad.