Najljepši parkovi i krajolici svijeta, koje sam do sad vidjela

Picos de Europa, Španjolska, Parque Provincial Aconcagua u Argentini, Madeira, portugalski vulkanski otok, podvodnog planinskog masiva imena Tore. Atacama, najsuša pustinja na svijetu.

 

Jacques, Atena i psi lutalice…

Sjetim se i Jacquesa i svog (mog) auto veličanja, i Croatia Airlinesa, letimo preko Dubrovnika u Atenu. Ali to nije sve! Jacques was telling the truth! Izlazimo iz aviona, opet prolazimo security, boarding, da bi se vratili u avion i sjeli na ISTA mjesta! NEVJEROJATNO! Nismo ni počeli putovati, a već pizdim! Na uhu čujem zvocanje:”Ima li neki normalni let da ti nađeš, preko normalnog aerodroma?

 

Smijem se u Istanbulu!

Iiii nagrada ide izjavi godine: “Aaaha, sad mi je jasno od koga smo naslijedili namrgođeni izraz lica! ” Hahahahahaha! Istanbul je ogroman i kaotičan, ili ti se svidi, ili ne. Sastoji se od europskog i azijskog dijela, dok se europski dio sastoji od starog i novog dijela. Dakle, stari i novi dio dijeli samo most, a kao nebo i zemlja su!

 

Nakon što nikako nismo uspjeli posjetiti Granadu, odlučili so se za Cordobu.

Kako krasan grad! Došli smo brzim vlakom iz Sevilje. Vožnja je trajala nešto više od sat vremena. Ono, pogledala ja prognozu, piše toplo i sunčano – 25 stupnjeva, milina! Izlazimo iz vlaka, a leeeeedeeeno, magla i nekih 15 stupnjeva. Naravno Mujo je u majici bez rukava, vesti i jakni. 😮 Kasnije mi je palo na pamet da sam vjerojatno pogledala prognozu za Cordobu u Argentini, hahahah…

Iako ću uvijek tvrditi da mi je Madrid nemjerljivo draži od Barcelone, ipak bi’ opet otišla u Barcelonu.

Bila sam u Barceloni 4 puta. Nekad davno, kad sam prvi put bila, Rambla je još bila prohodna. Rambla je bila lijepa šetnica, a danas liči na zadarske ulice za vrijeme Noći punog miseca! Dakle, zaključak broj 1 – Ramblu prijeći samo letimično (može i čovječuljkom na Google maps-u 😉 ), ionako na njoj nema ništa posebno. Ali još uvijek mi je fora Kolumbov obelisk, na kraju Ramble. Ljepše je prošeteti Ramblom de Catalunyom…

 

Od kolege i svoje tete sam čula da je Sevilja tipični španjolski grad, odnosno, kako bi ga stranci okarakterizirali. I zbilja je!

Došli smo brzim vlakom iz Madrida, mog omiljenog grada na cijelom svijetu! Vožnja je bila prilično ugodna, ta 2,5 sata su brzo prošla ali smo stigli prilično kasno pa smo se odmah zaputili u smještaj i strovalili se na krevet…

 

Na ulicama Buenos Airesa ljudi plešu tango. Kakav klišej!

Ne, ne plešu… Jedini plesači, koje smo vidjeli su bili na San Telmo sajmu, u La Boci i u centru ispred dućana tango cipela. Prvi utisak Buenos Airesa za nekoga tko nikad nije bio o Americi, poput mene, je:”Bože, kako je sve predimenzionirano, nadam se da su i porcije bifteka takve!” I jesu! A i vina 😉…

 

Berlin, prvo putovanje na koje sam pokleknula, a da nije bilo po mojoj volji i želji..šta ćeš.

Nije mi se išlo, nikako mi se nije išlo, šta ima za vidjeti na tom betonu? Grad, k’o grad, samo što je tamo ledeno i PRIČAJU NJEMAČKI!

A što mi idu na živce ovi ljudi opsjednuti poviješću…baš me briga za Berlinski zid, II. Svjetski rat, istočnu i zapadnu stranu. Mogli smo rađe ići u Španjolsku!…

 

Let do Japana i troškovi

Godinama sam htjela ići u Japan, zemlju izlazećeg sunca. Tokom godina sam e-mailom dobila toliko prezentacija o Japanu, ona divna polja trešnje u cvatu, parkovi s trešnjama u cvatu, žene i djevojke odjevene poput Anima, Super Mario Carting, video igrice… Usput da napomenem, cherry blossom (stabla trešnje u cvatu) nije jedini cvat, tu je i cvat šljive, ali manje poznato…

 

Atacama, najsuša pustinja na svijetu.

Površina Atacame iznosi 105,000 kilometara kvadratnih u Čileu i jednim malim dijelom u Peruu. U Atacami sam doživjela najspektakularniji pogled na veličanstvenost prirode i nepregledni prostor (kanjon) ispred sebe, dokle god mi pogled seže. Doslovno i u prenesenom značenju. Niti jedna slika to ne može dočarati. U Atacami sam ostavila većinu svoje tuge. U Atacami sam se napokon umirila. U Atacami sam napokon ispunila svoju želju za odlaskom u pustinju. U Atacami sam odlično ručala…

 

Odluka je pala na Maltu, bilo je ljeto, tamo se može kupati i penjati.

Stigli smo na aerodrom prilično kasno i zaputili se u Birzebuggia-u, malo mjesto na jugu otoka. Domaćin nas je dočekao na aerodromu i dovezao do kuće koju smo iznajmili. Sljedeći dan smo pješke krenuli u istraživanje Birzebuggie i na kraju završili u  Marsaxlokk-u, malom, preslatkom ribarskom mjestu.  Tamo je riva puna restorana, većinom ribljih, pa smo i mi pokleknuli…

 

Madrid mi je omiljeni grad među svim, koje sam do sada posjetila.

Nedavno sam mu se rado vratila deseti put, skoknula da vino i tapase. Na španjolskom sam prvo naučila reći: “Un copa de vino, porfavor!” i “Una copa mas!” 😉 . Ovo je MOJ omiljeni grad, to ne znači da drugi trebaju razmišljati na isti način. Ali mogli bi 😉 jer sam žensko i uvijek u pravu!…