Tko se nije zapitao gdje je naš novi početak? I što to uopće znači? Novi početak nije razerviran za Novu godinu ili neki znani datum. Naš novi početak je onaj trenutak kad shvatimo da naše unutarnje dijete i dalje teži za ljubavlju, tvoje unutarnje dijete teži za tvojim ljubavlju.
Nego, zanimljiv smo narod mi Balkanci, je…ga, tvrdi izvana, skloni kuknjavi, skloni pretrpjeti više nego što bi trebali. Nekako stalno stavljamo druge ispred sebe.
Pojam žrtve nam je u genima (pljuska u facu), tako smo naučeni. Naučeni gedati druge oko nas, koji rade isto, pa mislimo da tako mora biti i da je normalo, ali nije.
Zar misliš da te je Bog ili Svemir stavio ovdje da patiš i iznevjeriš ono zaigrano dijete u sebi, puno života i zaigranosti?
Ako te netko stavio ovdje da patiš, stvarno ima loš smisao za humor. Zar ne?
Sjećam se situacije u kojoj sam mogla odlučiti hoću li pristati na “tako mora biti/sbima je tako” ili poslušati onaj unutarnji glas i reći Ne, i reći Da djetetu u sebi. Samo sam njemu dužna, a i ti?
Ono te voli više no itko na ovom svijetu (ok, možda osim tvog kućnog ljubimca 😉 ), pa voli i ti njega i reci Da za naš novi početak.
