Smijem se u Istanbulu

Iiii nagrada ide izjavi godine: “Aaaha, sad mi je jasno od koga smo naslijedili namrgođeni izraz lica! ” Hahahahahaha!

Istanbul je ogroman i kaotičan, ili ti se svidi, ili ne. Sastoji se od europskog i azijskog dijela, dok se europski dio sastoji od starog i novog dijela.

Dakle, stari i novi dio dijeli samo most, a kao nebo i zemlja su!

Sve viđeno u filmu “96h: Istanbul” je istina. Eto, tako izgleda. Novi dio je nešto poput Berlina ili Madrida. Široke avenije i visoke, ostakljene zgrade.

Naravno, glavna atrakcija je Hagia Sofia (trenutno pod skelama). Upad je 40 TL, red je dugačak a vrijeme posjete je 9-17.00 h zimi i 9-19.00 h ljeti. Osobno mi je puno ljepša Sultan Ahmet džamija iliti Plava džamija!

Odmah kod Hagie Sofie i plave džamije su Sultanahmet arheološki park i Topkapi Palača (upad opet 40 TL), kao i u Dolmabahçe Palaču. Dolmabahçe Palača se pak nalazi u novom dijelu grada. Uz napomenu da se ulaz u harem Topkapi Palače nadoplaćuje.

Moram priznati da me se Dolmabahçe Palača nije nešto posebno dojmila, iako JEST impresivne građe, naprosto mi “Marija Terezija građevine” nisu interesantne. Ali ispred palače je lijepi park u kojem ima pauna i ostalih ptica.

Za prosječnog turista najlakše je slijediti tramvajsku prugu u starom dijelu grada, kako se ne bi izgubio (baš previše 😉 ). Dobar orijentir su i minareti Plave džamije!

Kroz stari dio grada se mooooooooora prošetati i popiti čaj od mente, pa to je opća kultura! 😉 Pojesti tavouk šiš i popiti ayran.

Tavouk šiš su pileći ražnjići, posluženi uz tortilju, a ayran je nešto između jogurta i kefira, vrlo osvježavajuće!

Tramvajska pruga vodi do velikog bazara, preporučujem, za prvi put, samo hodati ravno, bez skretanja! 🙂 Bazar ima vanjski i unutarnji, natkriveni dio. Unutra se većinom prodaju nakit, slatkiši i posuđe, a vani odjeća i obuća. Najbolja kopija Asisc Onitzuka Tiger Mexico 66 tenisica za 10 € ! Ma, k’o prave!

Bazar je super, baš je pravi doživljaj. Jedan od uleta je bio:”I will help you spend your money!”

Topkapi palača je zanimljiva i ima svačega za vidjeti, ali nakon što stojiš preko sat vremena u redu za karte, nekako ti splasne entuzijazam… Nakon tog iscrpljujućeg iskustva baš je fino sjesti na neku od klupica u Gülhane parku.

Stari i novi dio grada spaja nekoliko mostova, među kojima je najpoznatiji most Galata. Ima dva nivoa, na donjem su restorani, a na gornjem obični pješački dio s ribičima. Da, s ribičima, da ne spominjem da je more sive boje. Nisam sigurna ide li ta riba u restorane na donjem dijelu ili je za sobnu upotrebu, u svakom slučaju, ne bih je pojela! Tu su i perači cipela i prodavači đinđa.

Kad smo kod perača cipela, imaju štos, prave se da su ispustili četku za čišćenje cipela. Naravno, svatko normalan će se zatrčati za čistačem da mu vrati četku, koju je “ispustio”. Na to će čistač nuditi “besplatno” čišćenje cipela. E nije besplatno i to je samo štos 🙂
Na novoj strani grada najpoznatiji je trg Taksim, do kojeg se može doći metroom ili pješice, ulicom Istiklal. Ona je udaljena svega par stotina metara od kule Galata, jedne od atrakcija Istanbula.

Istiklal ulica je pravi shopping raj za žene i sve one koji vole kupovati. Ima i puno dućana sa slasticama, najpoznatiji lanac je Koska. Manje ulice, koje se križaju s njom pune su restorana i stvarno je fantastično biti tamo navečer. Ima toliko ljudi da tramvaj jedva prolazi ulicom, niti itko obraća pažnju na njega. Restorani su obično pod lampionima ili nekom vrstom svjetla ili svijeća i to je extra za vidjeti. U ženskoj maniri “što žene žele”, teško je odlučiti se u koji sjesti.
Istanbul također ima i azijski dio. Do njega se može ići nekom od tura ili, jeftinije, neturističkim brodom, koji polazi iz Eminonu doka (odmah kod Galata mosta) za puno manju cijenu. Također se može doći i metroom ispod Bospora. Linija se zove Marmaray. Stanica na zapadnoj obali je Sirkeci a na istočnoj Uskudar.

Azijski dio je opet priča za sebe, rezidencijalni dio grada za trule bogataše. Od tamo se natrag može busom po Bosporskom mostu, drugom najpoznatijem mostu uz Galata most. Noću svijetli u različitim bojama. Za one, koji ne stignu do azijskog dijela grada, nisu ništa propustili osim tag-a na Fejsiću.

Šalu na stranu, bez obzira na ta (ne)nasmiješena lica, Turci su fantastični i čine Istanbul još posebnijim.