Tko je čuo za nacionalni park Picos de Europa u Španjolskoj?
Picos de Europa je planinski lanac u Španjolskoj koji se proteže kroz čak četiri autonomne zajednice Cantabria, Asturias, Leon i Castilu.
Nepravedno zanemareni lanac. Najviši vrh u Španjolskoj je Tide na Tenerifima ( 3718m), slijede Mulhacen u Granadi, Sierra Nevada (3479 m), Aneto je treći sa svojih 3404 m na poznatim Pirinejima, a najviši vrh Picosa je Torre Cerredo (2650 m).
Svrsi shodno zanemarenošću, dobrano sam se potrudila kako bih našla neku informaciju kako doći do tamo, koje su najbolje staze, osim šturo opisanih trailova u smislu copy/paste-a s wikipedije.
Da, postoji wikiloc, ali daj, da sam tako napredna planin(or)ka 😉 već bih davno bila tamo…
Prvi problem je sljedeći: kako doći u Picose?
Najbliži aerodrom je u Santanderu.
Odmah kraj aerodroma je EuropCar gdje možete rentati auto. U ljetnoj sezoni 5 dana je oko 700 €, a u jesenskoj 70-80€. Ne kužim čemu tolika razlika u cijeni, no dobro…
BITNE INFORMACIJE: ne primaju American Express niti keš za depozit za moguću štetu. Da bi preuzeli auto, morate osigurati depozit na kreditnoj kartici. Kreditna kartica, kojom se osigurava depozit može biti jedino osobe navedene kao vozača, dakle, ako ste suvozač/suputnik, ćorak od vaše kreditne kartice.
Nismo to znali pa smo se zaje…I morali platiti kompletno osiguranje da bi dobili auto. Vožnja do Potesa traje oko sat i pol, cesta je odlična, ali zavojita i uska.
Najpopularnije mjesto za biti smješten je Potes, slijede Bulnes i Cain.
Ako nećete rentati auto, postoji bus do Potesa, i tamo možete uzeti neku organiziranu turu za planinarenje ili unajmiti samo vozača da vas ostavi i pričeka na dogovorenom mjestu. Postoje ture za 30ak €. Vožnja busom od Santandera do Potesa traje oko dva i pol sata :/ , cijena povratne karte je 20 €, s tim da prvo morate doći u centar Santandera busom s aerodroma…
A sad Picos!
Odlučili smo se ići na hike iz mjesta Fuente De. Na ulazu su informacije, gdje možete dobiti kartu. Ne očekujte da striček priča engleski.
Ima nekolicina hikova iz mjesta, međutim bili smo u tenisicama i vremenski ograničeni pa smo žičarom otišli do Camalena iliti vrha žičare. Od tamo kreće staza, koja se nakon pola sata grana na dvije : Rutu 24, Puetos de Aliva i Rutu 23, Horcados Rojos .
Nadobudno smo krenuli stazom 23, koja obećava krasan pogled na Cantabriju i ocean, međutim nakon sat vremena smo još uvijek bili u krškom kraju bez ikakvog pogleda. Nadalai smo se doći do doma pa krenuti nazat, navodno i tamo ima dobar pogled. Ukratko, okrenuli smo se i krenuli nazat jer nam se nije dalo ići stazom bez pogleda, a do kraja ionako ne bi išli jer nismo imali gojzerice. Ako ih nemate, nemojte ni u kojem slučaju ići do kraja jer je strmo i opasno! Također zahtijeva i malo „četveronoškog“ penjanja.
Žurno smo krenuli nazat prema stazi 23, duga je 14,5 km i predviđeno vrijeme je oko 4 sata. Bili smo gotovi za 2 sata. Staza je krasna, i ako ne žurite, uzmite si vremena za uživanje u pogledu. Vodi kroz klanac, preko livada i na kraju kroz šumu. Pute ćete vidjeti i tzv najsretnije krave na svijetu, preživaju i sunčaju se. Možda su najsretnije krave na svijetu jer ne idu u klaonicu…
Svuda piše da je nesnosno vruće, ali nije, taman je, a i puše pa ublažava vrućinu. Oko litra i pol vode je dovoljna za jednu osobu.
Pred kraj staze, nakon malog mostića, iza vrata se nalazi putokaz, ići ćete desno, ne lijevo, to je stara staza, koja vodi u Espinamu.
Eto, to je to. Ostale staze ne bih komentirala jer nismo bili, ali ako nekoga zanima ovdje su rute .
2 Comments