Tokyo, ultimativni vodič

U jednom trenu sam se odvažila baciti se u potragu za aviokartama i smještajem… Našla sam povratnu kartu za 4000 kn i pomislila: „Neću čekati da mi netko drugi šalje prezentacije ove divne zemlje, kupujem karte pa što bude…“Nakon 12ak sati provedenih u avionu, napokon slijećemo na Narita aerodrom u Tokyu.

Google Maps je dao točna uputstva kako doći do tražene adrese (hotela), međutim odgovorno tvrdim da je nemoguće za onoga to je prvi put sletio na Naritu pronaći gdje su vlak (shinkansen linija) za grad i metro (koji zapravo dijelom vozi nadzemno).

Dakle, najjednostavnija opcija jest izaći s aerodroma i skrenuti desno te pronaći stanicu broj 31 se ukrcati na autobus, koji vozi do Ginze. Vožnja traje oko sat vremena. Broj 31 je označen na pločniku.

Riješeno.

Ginza je među većim metro postajama i odatle je lako doći do bilo kojeg dijela grada.

Prilikom pretrage metro linije za željeno odredište Google maps (directions) će napisati npr. Ginza, izlaz 4. Mislila sam da ću pogriješiti i odvesti se u krivom smjeru ako uđemo na krivi ulaz pa smo mahnito hodali u krug po raskršću, tražeći odgovarajuću broj ulaza. Dakle, uđite na bilo koji broj ulaza, možda ćete se malo prošetati pod metroom, ali ne, nećete pogriješiti i odvesti se u suprotnom smjeru, svejedno je na koji broj se ulazi.

Riješeno.

Na istim postajama se može dobiti Japan Railway Pass. Kupuje se prije dolaska u Japan, preko interneta ili u STA Putovanja agenciji. Cijena je oko 1800kn za sedmodnevni Railway Pass. Nakon kupnje se dobivaju se račun i vaučer te se po dolasku u Japan zamijene na pravi Railway Pass. Pravi Railway Pass izgleda kao mala, plava knjižica i pokriva većinu željezničkih linija u Japanu (shinkansen). Aktivan je od trenutka kada se prvi put upotrijebi, npr. vaučer je zamijenjen za Railway Pass 1.5., ali upotrijebljen 15.5. i od tad vrijedi 7 dana. Postoji i inačica za 14 dana.

Prvo što mi je palo na pamet kad smo ušli u hotelsku sobu je bilo kako sam propustila izguglati korištenje japanskih wc-a.

Naime, imaju na desetke funkcijskih gumbića po sebi, od kojih je jedan za povlačenje vode. Ali koji? I nikad se ne nalazi na istom mjestu…

Srećom, shvatili su problem blesavih turista pa većina ima natpis Flush (press HERE). Zlu ne trebalo, ako se nađete u situaciji da nema tog spasonosnog natpisa, znak za puštanje vode izgleda kao obrnuti znak za Yen.

Rekla bih hipsterski kvart, međutim tamo ne postoje hipsteri. Prije nešto poput „unutar videoigrice/reklame sam“ kvart.

Blješti SVE, kvart za podražaj svih osjetilnih senzora. Kafići, restorani, slastičarnice, dućani, štandovi s koječim, mini marketi, shopping centri, igraonice. Sve.

Da budem iskrena, u prvi tren mi je bilo previše, ali čovjek se brzo navikne.

U Shinjuku sam isprobala svoj prvi hamburger bez burgera iliti hamburger bez peciva. Ne samo da ne sadrži gluten, nego ne sadrži ni ugljikohidrate. San svake žene u Wendy’s First Kitchen. Pljeskavice glume kruh, a između su špek, poširano jaje, salata, sir i umak. Zove se „Danish burger“. (u Japanu…)

Jedan posjet Shinjuku, danju je sasvim dovoljan. Ako ste za izlaske, navratiti još koji put po noći.

Do Shibuye dolazimo ovećom rutom sa startom na Omote-sando metro postaji, od koje kreće istoimena ulica, jedna od najluksuznijih u Tokyu s najprestižnijim dućanima.

Ova ulica poznatija je kao Champs Elysees Tokya. Bilo je zanimljivo primijetiti kako vrvi ljudima iako je bilo 1 popodne (Nisu li u kancelarijama? Čini se da nije istina da se samo kod nas u to vrijeme pije kava 😉 ).

Na kraju aleje, na južnom dijelu nalazi se Yoyogi park. U njemu su štandovi s hranom, pipe s vodom i…bakice, koje guraju pse u kolicima. Park je zaista velik, ali ako dajte si truda skupiti energije i obići Maji svetište, na sjevernom dijelu parka.

Najposjećeniji i najljepši je za vrijeme sakure/cherry blossom perioda (period ljubičastog cvata stabala trešnje). Kalendar sakure se objavljuje početkom svake godine na stranici www.jrailpass.com te se u to vrijeme se organiziraju razni festivali vezane tematike.

Manje je poznato da u Tokyu isto tako ima mnoštvo stabala šljive, čiji cvat počinje malo ranije nego cvat trešnje.

Južno parka je srce Shibuye. U njemu se smjestilo najpoznatije raskršće na svijetu, Shibuya Raskršće, svojevrsna znamenitost Tokya. Iako jest preplavljeno pješacima, i to je među rijetkim dijelovima gdje ne poštuju red, nego hodaju u svim smjerovima, nije kao u video spotovima, u kojima se čini neprohodnim.

U Shibuyi je nekolicina dućana, od kojih bih istaknula Tokyu robnu kuću ekskluzivnih brandova, zatim robnu kuću 109, gdje se nalazi dućan obuće PoolSide sa zaista najudobnijim cipelama, koje sam ikad obula. Odmah sam kupila tri para, na opće oduševljenje mog suputnika.

Za ljubitelje tenisica, legendarni Asics Tiger dućan, s jeftinijim cijenama nego u Europi, osim za Asics Tiger Deluxe modele tenisica.

Disney Store dućan, u kojem se prodaje sve, od šalica, igračaka, do posteljine.

Don Quijote ili lokalno DONKI, tax free dućan, na nekoliko katova.

Shibuya je odlično mjesto za izlaske zbog ima mnoštva barova, i slično kao i Shinjuku, sve blješti, ali u malo mirnijem tonu. Navratite u Muzej duhana i soli. Ne zaboravite se slikati sa spomenikom Hachiko psa.

Kad se nađete u Shibuyi obavezno posjetite i Harajuku.

Niti u jednom vodiču, na koji sam imala prilike naići, ne piše GDJE JE točno Harajuku. Dakle, Harajuku je sjeveroistočno od Shibuye (do Omotestando ulice).

Najpoznatija ulica za shopping je ulica Cat Street. U Harajuku se nalazi zaista jako, jako veliki broj restorana i slastičarnica za tako mali prostor (iako je to diskutabilan pojam, s obzirom da je riječ o Tokyu).

Smatra se jednim od najživahnijih i najšarenijih kvartova Tokya, a Shibuya željeznička postaja je jedna od četiri najprometnije na svijetu.

Najveći štos je jesti jednom od restorana, koji funkcioniraju na principu automata. Ispred restorana je automat i u njega se ubaci novac, odabere željeno jelo (kao na automatu za piće/grickalice) te dobije listić. Listić uzima konobar i zaprima narudžbu. Povoljno i jednostavno! Cijena ručka za jednu osobu u restoranu je bila od 500 do 1200 yena (48 kn do 72 kn), a svaka porcija kao dvije osobe, ne za jednu.

Činilo mi se da je Asakusa kao bilo koji drugi kvart, u bilo kojem gradu, što da tamo radim? Kako li se samo prevarih!

Od poznatijih kvartova tu je i Asakusa, čija je glavna znamenitost Senso-ji hram.

Prilikom odabira kvarta u kojem ćemo odsjesti, preskočila sam ga jer mi se nije činio zanimljivim. Kako sam se samo prevarila!

Da, Asakusa je najpoznatija je po hramu. Ali niti jedan vodič, niti jedna tražilica ne kaže koliko je kvart zanimljiv, a i ne može dočarati živopisnost događanja oko hrama.

Za početak, to je ogromna površina s još većim brojem lokalnih ljudi i turista, prava košnica. Ispred hrama rikše voze turiste željne „nekadašnjeg ugođaja“. Djevojke, žene, momci i muškarci odjeveni u tradicionalnu nošnju, spremno poziraju turistima.

Žene i djevojke, kao da se natječu koja će imati ljepšu i šareniju opravicu i lepeze. Na putu do hrama štandovi i dućani sa svim, od rakete do lokomotive, raznovrsnog voća i slatkiša. Dolazim do jednog s namjerom kupnje jedne slastice, kupujem barem sedam komada… Malo me povuklo jer ne znam od čega su, pa uzimam nekoliko, svaka slastica različite boje i oblika. Usput kupujem i piće roze boje, imalo je okus po Huba Buba žvakaćim gumama.

Ako se želite pomoliti u nekom od japanskih hramova i svetišta, učinite to na sljedeći način: Ubacite novčić na predviđeno mjesto, dva puta se duboko naklonite, dva puta pljesnite dlanovima, pomolite se u tišini i još jednom se naklonite za kraj, u znak zahvalnosti.

U obližnjoj shopping ulici uočimo djedicu kako nosi psića u torbici, čim je primijetio da nam je mio, stane i pozira. Nevjerojatno. Ne znaš tko je simpatičniji, on ili njegov dlakavi prijatelj.

Najbolja šetnica je uz rijeku Sumidu, gdje se nalazi i istoimeni Sumida park. Ako imate sreće, bit ćete tamo za vrijeme sakure, kad je najljepši. Ako nemate, možete za utjehu gledati u neke od zanimljivih skulptura u blizini…khm…nisam sigurna je li ovo poza iz Kama Sutre ili „tačke“? Ili sam perverznjak?

Za zapadnjački orijentirane izlaske (sjedenje u pubovima i kafićima unutar shopping centra) se preporuča kvart Roppongi, međutim, moram priznati da me se nije previše dojmio. Nekako je umjetan i nedorečen, što ne čudi jer je ovo poslovni dio grada.

U kvartu Chyoda se nalaze Kraljevska palača, koju obavezno morate posjetiti, park Hibiya, Narodni teatar, muzej suvremene umjetnosti i Mitsubishi muzej. Nemojte zaboraviti posjetiti i Hie svetište u možda najpoznatije po crvenim Torii vratima/tunelu.

Kao i većina azijskih gradova, Tokyo nema centar grada, poput evropskih ili američkih gradova, nego je svaki kvart cjelina za sebe, poneka mnogo drugačija od susjedne. Gdje god odlučite uzeti smještaj, nećete pogriješiti jer je svaki dio grada zanimljiv, a prijevoz funkcionira besprijekorno.

Budući da već u rukama imate Japan Railway Pass bila bi prava šteta ne otići u Kyoto ili Osaku. Vlak je brz, komforan i vožnja do Osake ili Kyota traje oko dva sata. Kada odabirete smještaj u Osaki, odaberite onaj koji se nalazi unutar „ringa“, kružne metro linije jer je sve izvan toga za turista, koji dolazi prvi put, potpuni kaos. Sjećam se da smo stajali ispred karte voznih redova, kao da ćemo nešto shvatiti ako duže budemo piljili u nju.

Osaka je zanimljiva za noćni život, s najzabavnijim dijelom u kvartu Chuo. Nisam nikada vidjela toliko neonskih reklama i nekakvih čudnovatih 3D reklama, kao što je npr. jastog pomičnih kliješta na pročelju fasade. Posjetiti dvorac u Osaki i pomolite se u obližnjem Hokoku svetištu.

Oveći problem u Osaki je što baš i ne pričaju engleski, čak niti u hotelu, ali dobra je kao baza za izlete u okolne gradove, kao što su Kyoto i Kobe. Tako smo napravili dnevni izlet u Kyoto, nekadašnju prijestolnicu Japana.

Najturističkiji dio Kyota je Higashiyama u kojem se nalazi nekolicina hramova. Žao mi je što smo bili u stisci s vremenom jer je jedno od najdojmljivijih mjesta, koje sam posjetila. Kao da je vrijeme stalo. Hodaš uskim uličicama, razgledavajući hramove, pa staneš na sladoled ili po koji suvenir.

Sagano bambusovu šumu, u Arashiyami u blizini Tenryu-ji hrama, ne bih preporučila jer je prepravljena turistima i izgleda više kao šuma trstike nasuprot Visovca. Prošećite malo dalje u Arashiyami, naći ćete puno ljepše bambusove šume, s manje turista.

Ne zaboravite na Fushimi Inari svetište, Ternyu-ji svetište i kvart Gion, takozvani kvart gejša. Nakon silne šetnje, počastite se još jednim sladoledom jer u Kyotu su zaista fantastični, od lubenice, grožđa, crnog sezama…

CIJENE AVIOKARATA, SMJEŠTAJA I DNEVNI BUDŽET

Mi smo bili smješteni u hotelu The B Tokyo Ochanomizu, tjedan dana s kontinentalnim doručkom je koštalo 5000 kn.

Cijene namirnica u supermarketima su jednake našima.
Cijena alkoholnih i bezalkoholnih pića su veće nego kod nas, kava s mlijekom, čaša vina ili pivo koštaju jednako, oko 20ak kn.

Cijene ručka su manje nego kod nas, odnosno ponuda je zaista raznolika i nemoguće je ostati gladan ili istrošiti se na ručak, osim ako nije ciljano jer čak i biftek košta oko 100 kn.

Ako ste se namjerili pojesti kobe biftek (Wayagu krava), jedan od najpoznatijih bifteka, obavezno pitajte odakle je meso jer nije svako isto i zato mu varira cijena.Japan: otočna država smještena između Azijskog kontinenta, Pacifičnog oceana i Istočnokineskog mora.

I za kraj:

Ustavna parlamentarna monarhija s carem na čelu države.
Populacija: 127.450.000
Površina: 377.835 km2
Valuta: japanski jen